Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i na rijeku Mirnu te je prelazi mostom poznatim kao Ponte Porton. Na tom prastarom mjestu, nekoć poznatom i kao Porta Porton, stoljećima se nalazila lučica u kojoj su obližnji žitelji razmjenjivali različitu robu. Bila je to Baštija, luka znana i kao "palada Baštija". Za vrijeme Rimljana Mirna je bila plovna sve dovde. Manja riječna plovila mogla su stići do kaštela Pietrapelosa, gotovo pod samu buzetsku utvrdu. Nakon niza stoljeća, riječno se dno podignulo, budući da nitko nije vodio računa o čišćenju kanala, tako da su sada ploviti mogle samo brodice ravnog dna. Korito Mirne ponovno je u red dovela Venecija kako bi mogla prevoziti drva iz obližnje šume, posvećene sv. Marku, a poznate kao Motovunska šuma.

Kod mosta Ponte Porton nalazila se lugareva kuća, a s druge strane gostiona sa mogućnošću smještaja. Od tuda su kretale ceste za Vižinadu, Buje, Grožnjan, Kostajnicu, Završje, Livade, kaštel Pietrapelosa i Buzet.

Na desnoj obali rijeke, oko 1 km nizvodno od mosta, smještena je crkvica Majke Božje od Baštije, četvrtastog tlocrta, s malom preslicom na pročelju i lopicom poduprtom stupovima. Građevina je bila jednostavnog izgleda, a na oltaru obogaćivala ju je pala s likom Majke Božje. Crkvica je u to doba bila važno religijsko mjesto ne samo za tadašnje mornare nego i za okolno stanovništvo koje je često dolazilo u procesijama. Tu su se sklapala mnoga vjenčanja. Crkva je u potpunosti obnovljena 1999.g.

Nakon što je Venetska Republika 1797.g. propala, kanali su se prestali održavati, a livade su se pretvorile u močvare. Zavladala je malarija. Tek 1930.g. Kraljevina Italija izvršila je bonifikaciju doline i isušila močvare. Time je iskorijenjena malarija i omogućeno ponovno obrađivanje velikih plodnih površina. Riječni promet odumro je razvitkom cestovnog prometa. .